Povijesnim proglašenjem Republike Hrvatske zemljom bez mina 9. ožujka 2026. godine, službeno je okončana borba koja je trajala puna tri desetljeća. Tim je povodom u Gradskoj upravi Grada Našica održan svečani prijem za 17 pirotehničara sa šireg našičkog područja, uključujući i susjedne općine Donja Motičina, Đurđenovac i Feričanci — prvi takve vrste u Hrvatskoj organiziran nakon što je država i službeno očišćena od mina. Osobne zahvale pirotehničarima uputili su gradonačelnik Krešimir Kašuba i predsjednica Gradskog vijeća Grada Našica Ines Vulić uz pročelnike Manuelu Pintarić, Matiju Brkića i Magdalenu Vidaković – Gelenčir. Kako je istaknuto na prijemu danas su riječi hvale išle okupljenim sugrađanima, koji su iz dana u dan, s detektorima, uz pomoć obučenih pasa i strojeva, ulazili u najopasnije zone. Svaki njihov izlazak na teren bio je stavljanje vlastitog života na kocku za našu sigurnost, a neki od njih su u tim misijama i ranjavani.
Visoka cijena slobode: 41 poginuli i 136 ranjenih
Gradonačelnik je u svom obraćanju istaknuo kako je razminiranje bilo jedan od najvažnijih nacionalnih ciljeva od osamostaljenja te naglasio golemu žrtvu koju su pirotehničari podnijeli.
- Danas smo upriličili prijem za ove hrabre ljude — sedamnaest pirotehničara koji su tijekom tri desetljeća obavljali teške i po život opasne poslove. Podnijeli su golemu žrtvu; mnogi su dali i svoje živote, njih čak četrdeset i jedan, dok ih je 136 ranjeno. Važno je naglasiti da se Hrvatska nije branila samo u ratnim godinama, nego se branila i nakon rata, procesom koji je trajao punih trideset godina, jer i sami su pirotehničari danas istaknuli da je upravo njihov posao jedina ratna zadaća koja se obavlja u miru, a s ciljem da se zemlja dovede u sigurno stanje. – poručio je gradonačelnik.
Dodao je i važnu poruku medijima, naglasivši kako priče i iskustva ovih heroja moraju doprijeti do djece i mladih kako se povijesna stradanja nikada više ne bi ponovila. Prijam je organiziran na inicijativu našičkog pirotehničara Željka Bračka radi promicanja istine o poslijeratnoj borbi za sigurnost. Upravo se on prisjetio samih početaka i dugog, mukotrpnog puta koji je ostao iza njih. – Započeli smo odmah nakon Domovinskog rata s iskrenom namjerom da popravimo stanje. Imali smo znanje, volju i mladost, no nismo ni slutili da će sve trajati ovoliko dugo. U počecima smo radili s prilično zastarjelom opremom — od neadekvatne zaštitne opreme i detektora do skromnog voznog parka. Tek dolaskom strojeva te nove generacije detektora i opreme posao nam je olakšan i postali smo daleko sigurniji. – istaknuo je Bračko. Bračko je naglasio i da je njegova osnovna misao za današnjim susretom bila jednostavna — reći tim ljudima hvala prije nego što njihov doprinos padne u zaborav, ali i otvoriti pitanje njihova formalnog priznanja. – Smatram da bi svima koji rade ovaj posao trebalo priznati status branitelja, jer su ga svojim radom itekako zaslužili — ponekad je i samo jedan proveden dan u minskom polju previše. – zaključio je.
Više od 30 godina razminiranja
Jedan od pirotehničkih veterana s najdužim stažom, Igor Kolarić, u razminiranju je proveo više od 30 godina — od školovanja u Zagrebu 1995. pa sve do posljednjeg dana razminiranja, 1. siječnja ove godine. Tijekom tri desetljeća proputovao je Hrvatsku od Dubrovnika do Vukovara i Iloka, a rad sa psima tragačima odveo ga je i na iznimno opasna terenska iskustva izvan granica domovine.
Hrabrost i golema žrtva
Ovaj povijesni prijam u Našicama ne označava samo kraj tridesetogodišnje opasne borbe s minama, već predstavlja trajnu moralnu obvezu društva da od zaborava sačuva hrabrost i golemu žrtvu pirotehničara koji su izgradili sigurnu Hrvatsku.
