Kratka povijest grada
Našice se prvi puta spominju 1229. godine, a svjetovni gospodari su bili Abe, David Lacković, Ivan Korvin, Ivan i Nikola Gorjanski te iločki knezovi Ujlaky. U crkvenom pogledu vlasnici su bili templari, ivanovci i franjevci. Našice su bile pod Turcima u 16. i 17.stoljeću. Pred točno 230 godina našički posjed kupuju grofovi Pejačević i drže ga sve do 1945. godine.
U Našicama treba razgledati crkvu sv. Antuna Padovanskog , knjižnicu Franjevačkog samostana znanstvenog značaja s 10 inkunabula, stari dvorac grofa Pejačevića iz 1811. godine te novi dvorac grofa Pejačevića iz 1907. godine građen po uzoru na postdamski dvorac Sanssouci te mauzolej i kapelicu grofa Pejačevića iz 1881. godine uz koji se nalazi i grob kontese Dore. Podsjetimo se tko je Dora. Kontesa Dora Pejačević školovana je u Dresdenu i Munchenu i rano pokazala iznimnu glazbenu darovitost. Učila je violinu i glasovir te u svom kratkom životu postala prva hrvatska skladateljica čiju glazbu izvode diljem svijeta. U dvorcu Pejačević, u kojem su rođena i dva hrvatska bana, danas je smješten Zavičajni muzej sa sobama posvećenim značajnim osobama našičkog kraja, zatim etnografska zbirka te poseban odjel lončarstva. Okružuje ga park s mnogobrojnim vrstama autohtonog i egzotičnog drveća i grmlja. Zaštićeni je hortikulturni spomenik s umjetnim jezerom iz pretprošlog stoljeća. Turizam se u Našicama zahvaljujući zemljopisnom položaju i ljepoti našičkog kraja u kojem se tipična slavonska ravnica spaja sa brežuljkastim dijelovima Krndije što je pridonijelo razvoju lovnog i ribolovnog turizma.
